“Pripremi se. Da ćeš u životu umirati po nekoliko puta. I da ćeš se svakog puta, kao feniks iz pepela, podići. Ispočetka krenuti. Učiti disati. Osećati. Hodati. Misliti. I voleti. Da ćeš se rađati. Iznova. I iznova. Svaki put ti nova.”
ni slutila čak nisam
koliko mi je u životu falio
neko poput tebe
sve dok nisi došao;
neko da me razmazi
i mazi
i da prljamo posteljinu
i pomeramo krevet
da me tera da želim još svega
baš svega
da mi se obraduje
svaki put kad me ugleda
i da nikad ne prestaje
da me grli.
Sad mi
kao neki drugi život
deluje vreme
tokom koga sam
zazirala od bliskosti
bežala od svakog
ko samo proba
da mi se približi.
Nisam znala
koliko mi je u životu
bio potreban
neko poput tebe
sve dok nisi došao
me at 15 years-old: don’t tell me what to do
me at 20 years-old: please tell me what to do
person: OMG YOU DIDN’T STUDY FOR THE TEST???!?!?!
me: nope
person: BUT HOW ARE YOU GONNA PASS???
me: boli te kurac
Kasno u noc, taxista me vozi na zeljeznicku stanicu. Na radiju ide neka pjesma, koju i ne cujem dok gledam narod kako nekud ili nekom zuri.
-Znas li sta je ljubav? - upita me covjek za volanom, stariji, pomalo zapusten.
Nastavih da cutim, jer nisam znala sta bih mu odgovorila.
-Ova pjesma govori o svemu osim o ljubavi. U ljubavi nema patnje. Ako iskreno volis ne ocekujes nista za uzvrat. Samo volis. Bezuslovno. Ne mozes da volis, a da mislis o tome da li on tebe voli ili da li te tamo negdje vara. U ljubavi nema sumnje. Samo volis.
Oprosti, mozda malo pretjerujem, ali ja sam samo jedan pjesnik koji voli da poprica sa ljudima. Na primjer, moja zena me napusta vec 20 godina ali me jos nije napustila. Zasto? Zato sto zna da je niko nece voljeti poput mene.
Ovo danas sto nazivaju ljubav, to nije ljubav, to je interes, to je zavisnost, poput one droge.
A kada iskreno volis onda zivis. Tada si zapravo srecan.
Oprosti mozda sam te gnjavio malo, ali eto stigli smo.
-Hvala vam na velikoj lekciji. Ovo jos za 22godine nisam cula. Hvala vam najljepse i prijatna vam noc.
Rastasmo se svako na svoju stranu, a ja i dalje mislim da onog sto vec godinama volim bas tako kako mi je taxista opisao, a zapravo sam mislila da je to opsesija.
Samo me voli ovakvu kakva sam.
Samo me grli.
I samo mi grej hladne ruke.
Njena pojava me uznemirila, iako sam je vidjeo prvi put. Prišao sam joj i kao sudbina lično, rekao da će nešto biti između nas. Rekla mi je da sam lud i nastavila dalje. Te riječi uopšte nisu poljuljale moju odluku donešenu u djeliću sekunde. Dva mjeseca nakon prvog držanja za ruke, rekla mi je da me voli. Eto tako, kao da smo tu oduvijek.
Reci mi
Kako da se
ne bojim budućnosti
kada sve što
vidim kada na nju pomislim
su tvoje oči
I ruke
koje me čekaju
da utonem u zagrljaj
iz kojeg ne želim
nikada otići
I reci mi kako
da se onda ne bojim
kada znam da
u mojoj budućnosti
tebe neće biti
sve-me-podsjeca-na-nas
bolanzivot
“U ovo vrijeme godine, ljudi su zamišljeni ili zbog ljubavi ili zbog praznine.”
